Pulski filmski festival prvi je festival nacionalnoga filma na svijetu

Nakon što je dužnost umjetničkoga ravnatelja Filmskog festivala u Puli obnašao od 2004. do 2014. Zlatko Vidačković prošle godine ponovo je imenovan na tu funkciju. Time je postao i najdugovječniji umjetnički ravnatelj pulskog festivala, koji se u vrijeme izlaska ovog broja Vijenca održava 65. put. S Vidačkovićem smo porazgovarali u povodu novog izdanja Pule, novih festivalskih aduta i popratnih programa te programskih i inih zanimljivosti koje posjetitelji mogu očekivati.

Zlatko Vidačković

Koje biste festivalske novitete i promjene izdvojili kao najvažnije u vašem novom mandatu?

Program je znatno raznovrsniji nego prije. Najvažnijim smatram pokretanje filmskog sajma, Matchmaking Foruma Pula, koji je mjesto susreta, dogovora i koprodukcija filmaša iz regije i Europe. U tome nam je partner Sergej Stanojkovski, koji je sličan projekt prije radio u Zadru i na Visu u okviru tadašnjeg festivala Avvantura, a sada smo udružili snage. Ovogodišnja je novost i program Pula Academy, na kojem studenti akademija iz regije stječu znanja i vještine od vrhunskih stručnjaka, a vodi ga Mario Gigović. Potom je tu program Kino uz more, prošle godine pokrenut program za mlade na plaži Ambrela, prekrasnoj lokaciji na kojoj u ležaljkama na šljunku mladi gledaju filmove odabrane upravo za njihov uzrast. Prošle smo godine prvi put prikazali hrvatski kratki igrani film u Areni, što nastavljamo i ove godine, i to na otvaranju, a prvi put u Areni prikazujemo i hrvatske televizijske serije. U Međunarodnom programu imam dvije velike novosti, tijekom čitavog tjedna program stranih dramskih serija koje su ili snimane u Hrvatskoj ili hrvatski glumci imaju u njima zapažene uloge te program dokumentaraca iz povijesti kinematografije.

Koliko se sam festival promijenio tijekom nepuna desetljeća i pol, od početka vašeg umjetničkog ravnateljstva, i kakvima biste ocijenili te promjene, i u organizacijskom smislu i u programskim segmentima?

Festival je strahovito napredovao u tom razdoblju. Osnovana je javna ustanova Pula Film Festivala, formiran je stalni organizacijski tim, otvoreno je kino kao i festivalski uredi. Organizacijska razina festivala dramatično je porasla, a jednako tako razvio se i program. Filmski program doslovno je deset puta opsežniji. Mi danas djelujemo na dvadeset lokacija u Puli. Prošle godine prikazano je ukupno 170 filmova, od čega 88 premijera, u petnaest različitih filmskih programa. Konačno, gledanost je porasla, s 18 na 78 tisuća gledatelja.

Kao umjetnički ravnatelj Pule imate dobar uvid u tematske, izvedbene i ine mijene hrvatskoga dugometražnog igranog filma. Kakvim vidite stanje u hrvatskom filmu danas, u odnosu na ono od prije petnaestak godina?

Hrvatski film nedvojbeno je kvalitetniji, zanimljiviji i gledaniji nego u devedesetima. Niz naših redatelja etablirao se na međunarodnoj festivalskoj sceni. Posebno se razvio i nezavisni film, koji odlikuje iznimna žanrovska raznovrsnost.

Tijekom protekla dva desetljeća i u Hrvatskoj i u regiji afirmirao se niz manje ili više prestižnih filmskih festivala, među kojima se ističe Sarajevo Film Festival. Kako biste u tom kontekstu pozicionirali pulski festival, njegov ugled i relevantnost?

Pulski filmski festival najdugovječniji je festival nacionalnoga filma na svijetu. Drugi je po stažu češki nacionalni festival u Plzeňu. Nijedna država u regiji nema tako jak nacionalni festival, čak je selektor Cannesa za istočnu Europu javno rekao da Hrvatska ima najveći festival nacionalnoga filma na svijetu. Ne želim Pulu uspoređivati s regionalnim i međunarodnim festivalima jer su to različite kategorije, a mi smo u našoj u vrhu.

U Hrvatskom programu 65. Pule za nagradu će konkurirati sedamnaest naslova, deset hrvatskih i sedam manjinskih produkcija. Možete li nam predstaviti ovogodišnji Hrvatski program?

Prikazujemo ukupno dvadeset filmova. U konkurenciji je deset hrvatskih filmova, od čega će sedam biti premijerno prikazano, te jedan izvan konkurencije, a tu je i devet suprodukcija, od kojih je sedam u konkurenciji. Svaku će večer u Areni biti svjetska premijera jednoga hrvatskog filma, a svoje filmove predstavljaju čak tri redateljice. Pola filmova je samoniklo „cvijeće” nastalo na „livadama” nezavisnog filma, a pola je nastalo u „stakleniku” HAVC-a na javnim pozivima. Zahvalan sam što je HAVC podupro postprodukciju tri nezavisna filma, ali još nekoliko ih čeka jer na zadnjem javnom pozivu nisu dodijeljena sredstva za postprodukciju. Treba znati da nezavisni film danas čini polovinu kinematografije, i treba ga pomagati barem u postprodukciji.

Među ovogodišnjim je festivalskim novitetima i selekcija domaćih filmova kratkog metra, koji posljednjih godina bilježe sve veće uspjehe i na domaćim i na inozemnim festivalima, primjerice filmovi Zvir Miroslava Sikavice, Po čovika Kristine Kumrić i U plavetnilo Antonete Alamat Kusijanović. Kojim ste se kriterijima vodili u selektiranju kratkometražnih filmova?

U cijelosti sam potvrdio predselekciju tog programa koju je napravio izbornik Nikša Sviličić, a kratki film U ime jagode, čokolade i duha svetoga Karle Lulić za Arenu sam odabrao jer je riječ o kvalitetnoj komediji prikladnoj za širu publiku.

I ove se godine nastavlja prošle godine uvedeno prikazivanje prvih epizoda novih sezona gledanih dramskih serija, konkretno druge sezone Novina Dalibora Matanića i treće Crno-bijelog svijeta Gorana Kulenovića. Što vas je ponukalo na uvođenje ove programske niše?

Serije kakvoćom produkcija i realizacija danas dosežu razine filmova. Serije su u programima najuglednijih svjetskih filmskih festivala poput Berlina i Cannesa, na njima rade isti ljudi koji stvaraju filmove, a imamo i dugu tradiciju kvalitetnih hrvatskih serija, kao što su nezaboravni Naše malo misto, Gruntovčani i Prosjaci i sinovi.

Aktualan festivalski trend predstavljanja dramskih serija prati i pulski festival, pa će tako biti prikazane epizode serija snimanih u Hrvatskoj, uz državne poticaje. Kako biste predstavili taj programski segment?

Sve imaju neku poveznicu s Hrvatskom. Prikazujemo dvije epizode serije Hrvatski krimić podnaslovljene Ubojstvo na Visu i Nož pod vratom redatelja Michaela Kreindla te Sumrak templara redatelja Douglasa MacKinnona, dvije epizode serije Senke nad Balkanom redatelja Dragana Bjelogrlića u kojoj igraju hrvatski glumci Goran Bogdan i Bojan Navojec, dok hrvatska glumica Zrinka Cvitešić, dobitnica prestižne nagrade Olivier, glumi u seriji Kapital redatelja Eurosa Lyna.

U kategoriji Europolis-Meridijani ovogodišnji festival donosi i bogat međunarodni program od trinaest igranih filmova. Kako ste koncipirali tu kategoriju i koje biste naslove osobito izdvojili?

To je već tradicionalni program koji sam pokrenuo još 2005, a donosi kvalitetne žanrovske filmove iz europske i nezavisne svjetske produkcije prikladne za ljetne festivalske večeri na otvorenom. Nema teških drama, hermetičnih i art-filmova, program je privržen klasičnom narativnom stilu nasuprot modernističkom, koji dominira gotovo svim svjetskim festivalima.

U suradnji s Veleposlanstvom Izraela u Republici Hrvatskoj pripremljena je Retrospektiva suvremene izraelske kinematografije. Koji će filmovi biti prikazani?

 Retrospektiva uključuje vrlo raznolike filmove: nagradom Fedeora u Veneciji ovjenčan Betlehem suscenarista i redatelja Yuvala Adlera, humornu dramu Ženska bojna autorice Talyje Lavie, romantičnu komediju Dobri dečko iz Jeruzalema Roya Florentinea, za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskoga govornog područja nominiranu sudsku dramu Gett: Slučaj Viviane Amsalem Ronit i Shlomija Elkabetza, također u Veneciji nagrađenu humornu romantičnu dramu Oproštajna zabava autora Tal Granit i Sharona Maymona, humornu krimi-dramu Lov na slonove Reshefa Levija, s Patrickom Stewartom u sporednoj ulozi, i nagrađivanu romantičnu dramu Skreni lijevo na kraju svijeta autora Avija Neshera.

Na prošle godine uvedenoj novoj festivalskoj lokaciji, plaži Ambrela, posjetiteljima se i ove godine nudi mogućnost gledanja filmova pod zvijezdama. O kojim je filmovima riječ i kako su izabrani?

Riječ je filmovima za mlađe punoljetnike, studentsku populaciju od 18 do 25 godina, koji otvoreno pristupaju problemima i tematskim preokupacijama te populacije. Izbornica je bila Katarina Marić, koja od prošle godine bira i program za djecu Pulica.

Ove se godine obilježava i osamdeseta godišnjica od prve filmske revije priređene u Areni. Kako će biti obilježena ova godišnjica?

Prikazat ćemo jedan od filmova s prve revije u Areni iz 1938, a riječ je o romantičnoj drami Mayerling Anatolea Litvaka, dok u katalogu objavljujemo opis svih filmova prikazanih na toj reviji, koja je desetljećima bila nepravedno prešućivana. U programu Vremeplov, pak, prikazujemo najstariji sačuvani film na hrvatskom jeziku, A život teče dalje sa Zvonimirom Rogozom iz 1935, snimljen na Visu.

Filmskoj prošlosti posvećen je program okvirno nazvan Iz povijesti kinematografije, a bit će prikazano šest dokumentaraca s atraktivnim filmskim temama. O čemu je riječ?

Želio sam stvoriti jedinstveni dokumentarni program za filmofile, i tako sam selektirao šest filmova koji će nas odvesti na filmsko putovanje kroz vrijeme: američki Postati Bond, srpski Botorići, slovenski Codelli, njemački Hitlerov Hollywood, švedski Ingrid Bergman: njezinim riječima i francuski Priča o Caryju Grantu. Ove godine sam kao sveučilišni predavač predavao Povijest i teoriju filma i upravo mi je nepoznavanje klasičnog filma kod mlađe generacije najveći izazov, ali i poticaj za ovakve programe.